Doktor Zlobny

Sjećaš li se one noci kad si meni rekla ne.........
davno je to bilo, ali srce me boli kad cujem rijeci te........
Evo proslo je peto ljeto od tog dana,
ja ga pamtim kao da je bilo ovog sata......
volio bih vidjet tvoje oči kako plavo sjaje....

Bol mi srce cijepa dok duša tiho jeca za tvojom slikom obasutom paučinom.
Ljubav…ljubav, pored mene prolazi kao da ne postojim.
Ti si moja zadnja luka…poslije koje niš' ne fukam, jer u svakoj, tvoje oči trazim…
a srce tezi i oko samo k tvojoj slici bjezi i pita dali da te volim ili jednostavno pokusam da zaboravim.

I danas se osjecam super.... sunce prži, a ljubav jednostavno kruzi oko mene i zaobilazi moje vene…kao da me voli i boji se boli koju moli da ne kuca na moja vrata jer vrata su stara ko stogodišnja Bara.

I dok ljubav se topi na usnama cednim sve te više zelim jer zeljan sam od ljubavi da se izgubim......
da u tebe lijepa zeno ja se zaljubim.

Proljeće i ljubav u moju rimu nece stati koliko te ljubim nikad neceš znati........

Bilo je ljeto, sunce je polagano oblačilo svjetlo plavu spavačicu pripremajući se za počinak. Duboko uvaljen u plastičnu stolicu promatrao sam kako se pale svjetla grada. Svaka žarulja, svaka krijesnica blistala je kao zvijezda, a mjesec kao veliki brat spuštao se sve niže i niže kao da želi osjetiti toplinu usijanog betona.
Hladnog pogleda penjao sam se po planini. Svakim pokretom prema vrhu planine moj pogled gubio je snagu i nadu da ce ikad dotaknuti vrh. Dotaknuvši nebo osjetio sam ushićenje ali istovremeno i razočaranje jer tvoje me tvoje oči nisu čekale na dogovorenom mjestu. U tom trenutku mojim očima zaplivaše barke, a oblaci tuge otvore svoje odaje u želji da izbace svu bol iz sebe.
Tada nekontrolirani potoci boli krenuše putem svjetla i na putovanju ugledaše žuto sjajnu tekućinu kako ih požudno mami. Brzinom svjetlosti urone se u čašu i pomiješaju svoju gorčinu sa veselim napitkom žute boje.

I tako ljudi shvatiše da je ….previše suza u mom pivu….

Ima jedna vrlo iritantna cinjenica vezana uz citanje postova. Naime, Blogeri (većina njih) kad cita tudje postove citaju ih kao lektiru (samo kraj i pocetak). Zato vam danas pisem post koji nema ni kraja a kamoli pocetka. Ali zato svi koji procitaju ovaj urnebesno dosadan tekst otkrit ce sudbinu naseg sporednog junaka.

Priča se odvija na balkanu, a glavni lik po zanimanju je mafijaš sa visokom reputacijom klošara.



Ne mogu vjerovati da zavrsavam ovako, iza resetaka. Dok pricam zidovima sve te stvari, prisjecam se kako sam poceo jos dok sam bio mali. Upali se svjetlo, lisice na ruke, odjednom cujem suca, cekic i puno buke. Svi prisutni neka se dignu sada na noge glavni sudac ulazi iz sporedne sobe. Za mene je sudjenje kao neka setnja, moju odluku nece promjeniti nikakva prijetnja, nece je promjeniti ni kofer pun love, kod mene vec odavno ne pale te fore jer ja danas cvrsto u zakon vjerujem i sve veze sa svojim kolegama njegujem. Mogu li vam ja gospodine nesto predloziti, pun kofer para za vas cu sloziti, ako treba dat cu vam auto i kuce jer znam zasto me teretite, jebi ga suče. Optuzeni neznam da li sam vas ista pitao na vasu dugu listu dokacit cu jos i mito. Bojim se da za vas izlaza vise nema, za vas najstroza kazna se sprema. Šta…nemoze tako, nece tako biti. Molim vas mir u sudnici niste vi u ludnici. Jebi se sudi se meni a ne tebi. Vi ste meni posao samo statistika, ne interesira mene vasa isprika. Nikome se neispricavam samo trazim manju kaznu, necu da me na elektricnoj stolici maznu.
Ne mozete se cjenkati kao da ste na pijaci, optuzeni prestanite se odmah smijati. Ko te jebe odradit cu ako treba tebe i one sto su protiv mene ma ko vas jebe. Nema te dokaza nema te nista u vidu kad zavrsi ovo slavit cu i viski piti. Optuzeni imate pravo na advokata…branit cu se sam…otvorena su vam i ta vrata. Ako mislite da cete tako bolje uspijet ja vam necu postavljati nikakav uvjet. Znate li vi sta vam uopce ide na teret, ubojstava devet i onaj kraj deset gdje ste ubili zenu i iskomadali djecu, ubili ste arkana i silovali cecu. Nisam je silovao, tako mi je platila da joj odradim muza to je vec prica duza. To vas nije briga to je moja privatna stvar, šta ti ne bi volio cecu na kar?! Kako to pricate pa niste vi na ulici, a sta cete reci o onoj maloljetnoj curici. Pobili ste joj familiju i sada je sama, nju sada odgaja neka tudja mama. E moj suče zivot je takav, kad mi netko duguje lovu mrtav je svaki. Neznam kako je prezivjela ta curica bio je poslan profi ubojica. Mislili ste da ta prica neće da se sazna, bojim se da vas ceka najstrozija kazna. Cuvari molim vas vodite ga sada van, neka se dere u celiji tamo ce biti sam. Ovaj slucaj za mene je zavrsen, zavrsen je jos jedan radni rad.


Zahvaljujem se CMA-u na pomoci oko rime.

Neznam dal bi rekao da li je slucajnost kad te zivot mladog lupi i pokaze ti stvarnost.
Jer kad sam napunio sest dobio sam losu vijest, otac otisao na pocinak to bijase tezak test. Zbog toga me srce para, secira i reze dok me rakija grebe ko slama, bez imalo srama od pijanstva. Sada me svi tješe govoreći da je tako moralo biti, mozda i je, ali ja nemam volje slusati takve odgovore.

Pa ponekad sjednem i razmislim, a ponekad uzmem nesto da se i razbistrim jer mojom glavom šeću ljudske gluposti, prilazeći mi bez imalo srama. I svaki put kad mi gluposti zasmetase moja ih slova izresetase, jer rijeci mi postaju meci a zrno postaje slovo. I tada zasviram glasne bubnjeve koji pokrenu ples, uz korake što zovu oblake u kojima spava bijes.

Vrlo rano bez igdje ikoga ostao sam sam na svijetu, i nitko nije mogao ispraviti nanesenu stetu. Rastuci u gettu znao sam da se moram boriti i ugled kakav takva sebi morao sam stvoriti. I nakon kratkog vremena iz jednoga slabica pretvorio sam se u stasitog mladića.
Nakon dvadeset godina postao sam umoran, umoran od ceznje da budem uvijek prvi, umoran kad sijeva i kad grmi, umoran od snova za velikom lovom, trebama, sportskim autima, jacuzzima pod zlatnim krovom, umoran od svakodnevnog cuganja, birijskih traceva i nacionalnog pljuvanja, umoran sto stalno moram stariti, tko zna koliko cu jos rođendana slaviti, umoran od pitanja cime cu se baviti, umoran što svaku večer svoj sat moram naviti ali pobjedu vidim kroz maglu i u daljini dopire k meni u petoj brzini.

Pozdrav blogeri..............nakon duge pauze opet sam osjetio potrebu za pisanjem. Nadam se da necete zamjeriti zbog mog magičnog nestanka. Jednostavno sam se zasitio i okupirali su me problemi i obaveze koje su mi otele slobodno vrijeme.

Evo danas sam vas dosao samo pozdraviti i najaviti svoj skori povratak.

Evo nakon kratke pauze krenut cu na novi post bez dodatnih reakcija na one glupe komentare. Jednostavno imam veliku želju da prekinem sa pisanjem postova, al za sve one koji vole citati moje uratke evo jedne priče iz srednjoškolskih dana.

Prica ide nekako ovako............

Sjedio sam u jet-staru i šutio. Bio je petak. Na orošenoj krigli od litru prstom sam crtao kartu puta ka sreći. Napravio sam krug oko krigle ucrtavši svoje rođenje, odrastanje u jednom malom mirnom mjestašcu, prve tulume, prvi seks i prve žestoke svadje sa roditeljima. Za prve ljubavi nije bilo mjesta.
Naručio sam jos jednu litru i marljivo nastavio crtati. Taman kad sam dovršio svoje djelo, u općoj gužvi neki mi je pijanac, koji se kao i ja ovdje našao pod šankom trknuo cugu. Pivska pjena se rasirila po stolu i kao Tsunami odnijela cijeli moj život. Mahnuo mi je rukom, kao da se nista nije dogodilo te nastavio svoj pohod prema egzotičnom mjestu za bljuvanje.
Buljio sam u njega kao Aleksandar Makedonski u slonove nekog davnog maglovitog jutra. U trenutku kada mi je pjena počela curiti u krilo, do mene je došla moja neostvarena ljubav. Kraj nje je stajao bećar crne kose. Predstavila ga je kao svog dečka koji je bio klošar u usponu.

Klošarčić je tako brzo zamahnuo kriglom prema mojoj da sam jedva uspio spasiti svoje rođenje od sudbine koja je zahvatila ostatak mog života. Vidjevši crteže, moja primadona je samo poklopila oči i uzdahnula. Da riješim ovu neugodnu situaciju, ustao sam i brzinom od tri maha zamahnuo kriglom, pogledao slavonca u oci i shvatio da potežemo istom brzinom. Započeo je pivski dvoboj dvojice iskusnih.
Iskustvo mi je govorilo da je razgovor jeftin, barem onaj prije pet krigli. Gledao sam ga u oci i pokusao pronaci onu iskru koju svaki slavonac posjeduje. Neznam da li zbog pive ili zbog svjetla oči su mu svjetlile kao ranger na pivijadi u Španskom.
Fredovske razgovore prekidao je samo odlazak do šanka po dva nova kalibra. Žena koja nikad nije uzvratila moju ljubav otišla je kući sama i razočarana dok smo nas dvojica proveli večer uz intelektualne razgovore. Ostatka večeri se nesjećam samo znam da sam si našao frenda do kraja života, a ljubav je i ovaj put ostala na dnu pivske krigle.

Dragi moji blogeri imam pitanje za vas: ''Tko vam je važniji, frend/ica ili cura/dečko....???''

Pošto vidim da je zadnji post unio dosta pomutnje u rano proljece, odlučio sam se na jedan bolesno ozbiljan post.

Pada kisa, nestrpljivo sunce ceka na klupi da uđe u igru. Nekolicina ljudi duboko uvaljena u svoje fotelje, ispijajući hladnu kavu bulji u isprazni bijeli ekran i otvara svoju dusu vragu. Vrata do pakla popločena su bezbrojem nula i jedinica koje vode nemirne ljude duboko u svijet maste, nudeci im ispušni ventil kao spas od svakodnevne rutine. Jedina oprema za pustolovinu koja vam treba je nekoliko megaherca, mikrovalna kutija sa velikom katodnom cijevi, klavijature sa abecedom i napaljeni mis koji poludi kad ga uhvatite rukom. I dok srčete zadnji izdisaj kofeina treba vam samo par klikova glodavcem i upadate u virtualni svijet. Poslovica kaže da se prava ekipa nalazi u paklu pa tako i ovdje možete pronaci pravu ekipu za koju nepostoje dobne granice.

Možda neki misle da su to ljudi koji imaju problema u društvenom životu jer ih roditelji nisu vodili na socijalizaciju dok su bili mali peseki,al nije tako. To su ljudi velike intelektualne moci koji svoje znanje, doživljaje i osjećaje prenose na komad plastike koju zovemo server.

Evo jedan pa možda i najbolji primjer za početak je EX NEXU koji na svom blogu piše memoare i ine stvari da bi mu brže prošlo vrijeme i da ne završi na psihijatriji iako je na pravom putu zbog senilnosti koja ga hvata u zadnje vrijeme. Voli svijet opisivati u bojama što znači da nije daltonista a isto tako ima jako dobar nos jer je možda jedini od svojih sustanara primjetio da je stubište postalo posljednje počivalište jednog miša kojeg je po mojoj pretpostavki ubila poremećena čistačica. Smatram ga normalnim jer voli pivu, dobar dim, dobre trebe, radi i održava klađene na granici normale (nije ovisan al svaki tjedan se kladi).

TEUTA, ah šta reći o jednoj ženi u najboljim godinama koja obožava svog muža i svoj blog. Svakodnevno nas obasipa veselim postovima o seksu koji iz dana u dan poprimaju sve veci broj čitatelja. Naravno, zbog svoje češke krvi voli druženje, ljude i dobar seks (očito voli i pivu). Pisala je romane i radila za neke časopise tako da je možemo nazvati Majkom Bloga. Jednostavo o toj virtualnoj osobi mogu reci sve najbolje i sa velikim nestrpljenjem očekivati njene komentare.

TETA MAGDA. Vesela i nemirna osoba, moža malo brzopleta ali sretna. Voli pogledati dobar film, pojesti dobru pašticadu i pročitati dobru knjigu kojoj uvijek zaboravi pisca. Zeli biti samostalna pa ponekad gura nos u tuđe probleme (nećemo joj to zamjeriti) i pise vesele i zbrćkane postove koji su uvijek zanimljivi. Nick je dobila po imenu svoje spaljene mačke.

DANIELA. Osoba velikog srca i želuca, jer jedna od rijetkih uživa u crnim vicevima. Ima prijateljicu koja joj je promjenila život. Njena najveća ljubav u životu je....zamislite njen dečko, iako rijetko pise o njemu. Svoje radno vrijeme tajnice ispunjava pisanjem bloga sto joj jako dobro ide i uvijek u veliko stilu nasmije ili rasplače ljude svojim pričama. Voli tu i tamo opsovati, naravno necemo joj to zamjeriti.

KUČICA U CVIJEĆU. Ime si je nadjenula po jednoj spaljenoj seriji koja se davno prije vrtila na telki. kad je šora pms vrlo je razdražljiva pa piše spaljene postove napadajući muskarce. Voli dobar stih i umjetnica je filozofiranja. Nekad je voljela štreberski luk a sada pada samo na frajere. Jednom rečenicom ona je cura za pet.

Eto tako bi mogao u beskonačnost jer na blogu se nalazi 40% hrvata. Lijepo bi zamolio ostale blogere (brlekowa, malamini, čoban, veliki zeleni, trigona, ina, kocka, …….) da se ne ljute tj. Da ih nisam zaboravio nego jednostavno zbog nedostatka vremena nisam stigao stvoriti njihov profil.
I ovom prilikom molim sve one anonimne koji vrijeđaju neka se potpisu ili mi osobno kažu svoje mišljenje ,volim ja i negativne komentare, jer me uče u čemu griješim. Jedino ne volim ogovaranje iza leđa.

Veliki pozdravvv od doktora Zlobnog

Uobičajeni radni dan doktora Zlobnog počinje u sedam ujutro, a završava u dvanaest navecer. U krevet se bacam u položaju fetusa i sa plačem se uljuljkujem u san. Sljedeći dan je isti kao i predhodni, ponekad se osjecam kao da sam upao u začarani labirint od kravlje kakice kojem nema kraja ni pocetka. I tako život prosipa čavle po mojem putu sve do prvog vikenda, kada velikim količinama alkohola pokušavam odagnati usamljenost i kronične noćne more nastale od tužnih priča koje slušam po cijele dane.
Prije par dana jedna meni bliska osoba ispričala je svoju životnu priču koja me duboko dirnula i potaknula moju iskru inspiracije.

Prica se dogadja u ovom stoljecu, a radi se o prelijepom cvijetku koji kroci putem trnja.

Prije nekoliko godina u jednom vrtu prepunom korova negdje daleko su Srbiji živjela je ruža bez trnja. Izdvajala se svojom ljepotom i inteligencijom od ostalih biljaka koje nikada nisu procvjetale. Naime, u tom vrtu užasa svojim sarmom provukla je okrutnog covjeka skrivenih namjera koji joj je ponudio svoj komadić zemlje i ostala pusta obecanja u zamjenu za njenu neokaljanu i djevičansku ljepotu.
Sretna i zadovoljna, bez spoznaje o prljavom i brutalnom svijetu u kojem živi puštala je korijenje u vrtu iz kojeg je pucao pogled na predivnu metropolu prepunu života.
Zbog nemirnog duha odlučila se otisnuti u nove pustolovine koje su se skrivale u svijetu dobrih ljudi. Međutim, čovjek bez ljubavi i sa poremecenim razmišljanjem ogradio je vrt lažima o nacionalnim predrasudama i naredio svojim vjernim slugama da čuvaju njegovu ružu od ljudi koji joj mogu pokazati ljepotu života i pravu ljubav koju on nikad nije pokazao. Osjetivši nepravdu, ruža je pustala trnje boreći se protiv lihvara i lažnih mecena sve do jednog proljeca kada je okrutni čovjek odlucio odvojiti predivni cvijet od vrta koji joj je bio jedina utjeha.
I danas dok svijet vozi božja bića prema otoku sreće nesretna ruža polagano vene u kućnoj vazi na jednim zagrebačkom brdu čekajući svoj brod sreće.

I sad dok vam pricam ovu priču u srcu osjecam tugu a prostorijom se širi miris plača jer kao običan smrtnik nemogu pomoći sebi, a kamoli tom predivnom cvijetku koji cijeli život kroči putem nepravde. Veseli me samo spoznaja da postoji Bog koji za svakoga od nas skriva sretni kraj price.

Zbog pretrpanog doktorskog rasporeda dr. Zlobny danas objavljuje samo jedan natjecaj.

Posto se oslobodilo mjesto u klinici za lijecenje samoce objavljujem natjecaj za sve djevojke od 18-25 godina.
Jedini uvijet je odgovor na ovo pitanje:

''koliko godina ima Churchillova papiga i kako se zove?''

Sve odgovore saljite na broj: 109/864674666

Radno vrijeme:

Parnim danima od 18.00 do 24.00
Neparnim danima od 12.00 do 23.00

Vratio se dr. Zlobny. Zbog modemskih komplikacija nekoliko dana bio sam odsutan. Nadam se da su svi živi i zdravi, jer ovaj put vam donosim pricu iz egzoticne zemlje u kojoj stanovnici doruckuju saborske malverzacije, a demokraciju je zamjenila politicka anarhija.

Ovaj post je posvecen jednoj poznanici, koja je zbog virtualnih zderaca osuđena na odsluženje zatvorske kazne ili prodaju mladog mesa u Gajevoj.

Priča ide nekako ovako.....

Dvoje ljudi u vezi moraju biti spremni na ustupke da bi veza uspjela. No kada su građani u vezi sa državom riječ je o seksualnom iskoristavanju. Još prošle godine sabor je nadopunio zakon o telekomunikacijama koji kaže da operator (T-Com) snosi troškove koje korisnicima, unatoč mjerana zaštite, prouzrocila treća osoba tj. Žderači. Ja sam tu odredbu protumačio na način da ce t-comsnositi sve posljedice žderača.
Ali istina je bolnija nego sto se cini. Problem je u činjenici da u toj odredbi ne stoji što su primjerene mjere zaštite.
T-Com na svojoj službenoj stranici kao adekvatnu zaštitu nudi antidialere, zabranom međunarodnih poziva te edukacijom korisnika o sigurnosti cyber seksa.

Po meni takva zastita je čista zajebancija za prvi april.
Kao prvo, kad bi svi internet korisnici posjetili t-com.hr sa namjerom da skinu antidialer t-com.hr bi postala najposjećenija stranica u hrvata što bi ima donijelo veću slavu nego da su stavili link free download severininog jedanaest minutnog uratka. Kao drugo, zabranom međunarodnih poziva korisnik gubi jednu od usluga koju plaća u monopolističkoj pretplati. A što se tiče T-Comove edukacije ona je još na razini edukacije u kamenom dobu kad se sve gasilo sjekirama.
Osobno sam se uvjerio u to kada je mlada neobrazovana plavuša zadužena za primanje reklamacija na T-Com šalteru objašnjavala 100 godišnjoj bakici kako zbog dialera mora isključiti računalo iz struje i telefonski kabel iz zida i iz modema?!!?!?!?!
Jadna se gospođa samo prekrižila i priupitala ''MODEM, kaj je to nešto za pojesti''.

Jedini spas od takvog monopola bila je liberalizacija fiksne telefonije, koja je uvela dva nova fiksna operatora na hrvatsko tržište. Ti operatori uveli su konstantno kontroliranje prometa svojih korisnika, kao preventivnu mjeru zaštite. U situaciji kada operator primjeti da je korisnik zvao egzotične destinacije na kojima obitavaju žderači tj. Dialeri odmah provjeravaju kod korisnika je li poziv obavio dobrovoljno ili je žrtva neuzvraćene telefonske ljubavi.

I na kraju mogu samo kao preventivnu mjeru zaštite predložiti promjenu fiksnog operatora ili adsl priključak i da se naoružate antidialerima.

Zaspa sam I probudio se negdje na plaži, morska voda izlijevala se na kraju horizonta, a galebovi kao mramorni kamenčići rasuli se po povrsini mora bez imalo briga. Ležeći slušao sam disanje palmi, svilene kapi sunca padale su na izmoreno tijelo prosjaka koji je nesretno sjedio na kamenoj rivi. Teškog koraka prilazim vodi i osjećam tugu u zraku koja se širila kao miris nedjeljnog ručka. Padajući na koljena, vrijeme je stalo, kao da se nebo smilovalo i vratilo mi smisao za život. Kroz glavu prolazile su slike stare kao ptice kroz krošnju, padale su suze kao da se žele utopiti u moru, a pijesak je ulazio u svaku pukotinu moga života ispunjavajući sretne misli i neostvarene želje.
Prilazi mi ruka sreće dok joj oko skriva suzu a osmijeh krasi anđeosko lice. Priča mi o ljetu i novim ljudima koji će proći kroz moj život kao baba na motoru. zaljubivši se u vilu sreće osjetio sam ljepotu života.
Slavu, bogatstvo i lažne prijatelje držao sam u ruci dok sam sretno hoda životom. Ruka sreće stajala je kraj mene i nudila mi sve što sam poželio, sve dok onaj ubogi prosjak nije ugledao moju ruku, mržnja mu je okovala srce i ubila moju sreću. Probudio sam se siromašan i nesretan bas kao i jučer.

''Dok imaš sve ne vidis nista, progledaš tek kad nemas ništa...''

Danas pričamo o odnosu muškarca prema ženi i obrnuto.
Prvo da pojasnimo par pojmova:

1.Papučar-vrlo samosvjestan muškarac koji ima svoje JA sve dok nije u blizini ženskog roda, jer tada postaje otirač kojeg žene iskorištavaju.

2.Jebač-osoba sa slabim karakterom koja bez imalo razuma i znanja hoda svijetom i primarni cilj mu je pokoriti sve djevice na ovom planetu (znam nekoliko takvih)

3.sofisticirani muškarac-osoba velike inteligencije. Biologija mu nije jača strana pa ne može prepoznati žensko biće od naočarke (''azijska najsmrtonosnija zmija koja godišnje ubije oko 15 000 ljudi). Dok pronađe Žžžarulju cura se pretvori u bundevu (''zato ce uvijek biti djevac sa nekoliko tisuća GHz u glavi '')

4.Tatini sinovi-takvi ''muškarci'' bez imalo znanja o ratu kroče minskim poljem, žene ih neizbjegavaju samo za šankom. Da bi nesto poje..... moraju platiti.

Još davnih dana (''prije Isusovog magarca'') muškarci su odlazili u lov na dinosaure dok su žene ostajale doma odgajati djecu. Svaki muškarac koji je bio veliki ratnik imao je više žena.

Dragi moji blogeri vi sigurno mislite da su se vremena promjenila, ali nisu. Jedino što smo zamjenili je oružje i neprijatelja.
Muškarcima je u genima da rade sranja (''osim onih tetkica koji lakiraju nokte i slušaju britnicu''), današnjim ženama je u genima da odgajaju muškarce. Svaki muškarac kojeg žena odgoji taj je najebo jer ona kreće dalje dok njemu ostaje samo alkohol, psihijatar i otprilike nekoliko stotina tisuća kuna duga.
To je kao kroćenje konja. Što je konj (muškarac) luđi i divljiji to je ženama potreba da ga dresiraju veća.

Da malo pojasnimo, ne radi se tu o odnosu junak-princeza, već jesu li muškarci krelci il' jebači u ženskim očima.

Žene su zahtjevna i divlja bića, one teže tome da muškarci budu nepredvidljive svinje koje će tu i tamo povrijediti njihov ponos da bi im one nakon toga mogle isplatiti dug. Ako je muškarac papučar i ženama dopušta sve što one požele, nakon nekog vremena on postane lak plijen i nije im više zanimljiv.
To mogu pojasniti samo ovim izljevom mudrosti:

Kad nekom daš sve, to sve postane ništa. Međutim, kad nekome ne daš ništa, onda mu daš sve. Kako god okreneš, ništa ne možeš dati. Jer ništa ni nemaš. Iluzija je misliti da nešto imaš. Obostrana iluzija. Dakle, poklanjaš nešto čega nemaš, dok netko drugi prima nešto što je ništa. Kakav je to krug? Prazan!
Zato ne daj sve, ali daj više od ništa.
Ili, smrtničkim jezikom rečeno, reci djevojci deset puta da ju voliš, ali jedanaesti put joj reci da ju ne voliš, iako je to daleko od istine. Ponekad moraš lagati ženi i praviti se da nisi njen sluga.
Kao što vrijede zakoni očuvanja mase, gibanja, itd., tako vrijedi i zakon očuvanja ljubavi:
''Količina ljubavi u zatvorenoj vezi je uvijek konstantna.''

Što ti više pružaš njoj, to će ona manje tebi, i obratno. Ja sam papučar al pametni papučar jer naučio sam da se treba držati neke sredine, nađi balans, ako niste za to sposobni onda molim slijedite ove upute:

Mjesto: Grand Canyon
Detaljnije mjesto: na samom rubu litice
Vrijeme: što prije
Pozvani: svi papučari bez svojeg JA
Znak za početak tuluma: kada vidite dno litice
Zadatak na tulumu: samo korak naprijed

Zvuči malo smiješno, ali ako se okrenemo oko sebe vidjet cemo istinu. Sretne veze su samo one u kojih su partneri umjereni, bez neke pretjerane zaljubljenosti, dok je u tragičnim i bolnim vezama uvijek jedan partner gotovo hladan, bešćutan a drugi bolesno zaljubljen, emocionalno ovisan.
To dokazuje da su žene sjena. Dok trčiš za njom, bježi od tebe. Ali ako bježiš od nje...............

Nakon dugog izbivanja vraćam se pun novih i perverznih pričica.
Evo u vezi mog putovanja u slavoniju, mogu samo reci da je bilo grozno kaj se tiče željezničkog prevoza, ostalo je sve bilo super.






Subota...

Telefon se dere, budilica pišti po 151. put, a zlobny bezbrižno spava. Kad odjednom vlak kreće, ja trčim za njim brzinom kamikaze, možda bi ga i stigao da nisam na sebi imao 150 kg. Prtljage. Naravno kao i uvijek zakasnio sam na vlak i morao sam cekati drugi koji je polazio tek za sat i pol. Za to vrijeme popio sam kavicu i smirio živce koji su prelazili u plinovito stanje. Ulazim u vlak i sa čuđenjem gledam stotine ljudi koji pokušavaju pronaći mjesto za disanje. Vlak polako krece, a ja kao da sam vreća krumpira letim po vagonu. I onako u transu je.... mater pijanom kondukteru koji riga kroz prozor, dok ga neka bakica pegla po leđima sa kišobranom. I napokon kad sam izbacio konduktera kroz prozor i uspavao podivljalu babetinu, pronasao sam slobodno mjesto. Čim sam sjeo i izvadio Vidi uleti mi pijani deda ''...rec ti meni sinko, jel ti slušaš narodnjake?'', odjebao sam ga po kratkom postupku ''....daj stari odi popij jos koju lozu...''. I kad sam pomislio da je mojim mukama kraj, vlak je počeo kočiti i stao u nekoj vukojebini, u vlak su usli dva murjaka dok je treci brao ljubičice po pruzi. I tako smo stajali 30 min. Kad je vlak napokon krenuo uspio sam zadrijemati. U snu sam sreo svoju bivsu profu iz matise, e to je prelilo čašu, počeo sam se derati i udarati ljude oko sebe.
Ostatak dana završio je mirno....

Nedjelja

Nedjeljno jutro, miris kave tiho se širio prostorijom da ne bi probudio nedjeljne vile koje su bezbrižno lebdile iznad jablana. Iz daljine, kao u bajci zvuci crkvenih zvona dozivale su pospane ljude na misu. Laganog koraka krenuo sam na misu, ulaskom u crkvu osjetio sam toplinu oko srca jer ispred mene se nalazila treba mojih snova. Tak je dobra da sam u trenutku pomislio da sam stiga u raj, al tu pomisao prekinu je pogled na lijevo di je moje mamurno oko ugledalo hrpu penzića kako cvokocu umjetnim zubima koji nemilosrdno udaraju o mramorni pod. Nakon mise ubacio sam ogromne kolicine hrane u svoju malu utrobu, čime sam izazvao nekontrolirano podrigivanje i nesvjesticu. Kad sam se probudio, sunce je propadalo u zemlju a petrolejske lampe obasjavale su beskućnike koje su slinili po boci baileys-a.

I tako sam ja uzivao i ljenčario sve do sinoć kad sam krenuo na put, al ovaj put sam imao srece jer vlak je bio prazan, pa sam smirenih zivaca sletio u zagreb.

E da ima jos!!

Pošto je jucer službeno počela korizma odrekao sam se CIGARETA mog najvećeg užitka, nakon seksa.
I dok pišem ovaj post grizem šperploču radnog stola. Osjećam se živčano al istovremeno drago mi je što sam uspio izdržati duže od 24 sata bez cigareta
Dragi blogeri nadam se da ste se i vi neceg odrekli, jer vrijeme je za promjene!!!

Evo, doslo vrijeme da i ja otputujem na neko vrijeme, put nije dalek ali je sladak. Naime danas putujem u svoj rodni grad Vukovar. Jedva čekam da krenem, jer zadnji put kad sam bio u Vukovaru Hitler se igrao sa zvečkom u pijesku. Zato oni ljudi koji su se navukli na moje gluposti, neka hitno posjete kliniku za odvikavanje jer njihove droge nema sve do utorka navečer ili čak srijede. A tko zna možda nađem neku malu slatku pa se zaljubim (''šala, još sam premlad za takve gluposti'' :-D)

Za početak jedna izreka:

-Muškarac bez dobre šprehe, kao muškarac bez brkova!!

Zašto??




Što se tiče brkova i muškaraca, svaka ''dama'' voli dobar brk i još boljeg muškarca (''u ovaj tekst nisu uračunate kriminalke i nadriintelektualke bez smisla za odjevanje'')!!!

-O šprehi ovisi mjesto i vrijeme.....

Ako ste na sahrani daljnjem rođaku ili susjedu, ožalošćenu curu možete zašprehati utješnim razgovorom (''..joj kako je on bio dobar čovjek...'') ili jednostavno pokloniti kičasti vjenac (''ako ga nemate pri ruci maznite sa susjednog groba'').
Naravno takve se situacije rijetko dogadjaju osim ako ste grobar po struci.

Dosta je bilo crnog humora, krenimo mi sa slovenkama koje zauzimaju zadnje mjesto na ljestvici.

Slovenke su vrlo jednostavne osobe. Zbog nedostatka fukodroma u sloveniji (''ziher se pitate zašto''), špajza ili seoski wc izgleda im kao sveučilišna knjižnica. Kod njih nije bitna špreha, jer jednostavno im ponudite kamenčić naše divne Jadranske obale i seksate se dok vam mozak ne ispari!!

Našim susjedama sa istočne i jugoistočne granice bitne su samo marke, dobra kola i puni rukavi priča o vašoj baki koja posjeduje prevozničku ili zidarsku firmu u razvoju. Naravno morate platiti nekoliko pelinkovaca da bi priča prošla. A kad priča dobije svoj vrhunac jednostavno uletite ''...cuj curo ja se tebi svidjam, a ti meni...'' i ako odgovor bude potvrdan, imate doživotni seks uz nekontroliranu buku narodnjače glazbe.

Naše drage slavonke...hm...s njima je već druga priča.
Opća poznata je stvar da su slavonke vrlo obdarene cure, zato kod njih mogu proci samo obdareni i veseli dečki.
Sad si ziher mislite kak sam perverzan, al' nije istina. Pod obdarenost nisam mislio na spolovilo, već na veličinu mozga i broj završenih fakulteta.
Slavonke vole zabavu i alkohol, zato dečki slabog želudca i sa dvije lijeve noge, bježite od slavonki ko' vrag od tamjana. Oni koji nakon trosatnog plesa u kolu imaju snage za istraživanje ženskog tijela, morat će izdvojiti još nekoliko sati za objašnjavanje zašto je ona najljepša zena na planeti.

I na posljetku, prvo mjesto po nezavisnoj anketi hrvatskih šprehera pod ravnanjem maestra Mandarinka, zauzele su zagrepčanke.
Kod njih bitni su mali ali jako važni segmenti. Auto, pare, IQ i ostala sranja nisu bitna ako igrate za jednu noć.
Zagrepčanke vole metaforičke šprehe, uz puno tepanja i rasipanja komplimenata na njihov račun. Naravno status u društvu je jedan od bitnih segmenata.

I na kraju ove zajebancije, zahvaljujem se mandarinku na uručenju tajne dokumentacije o špreharenju.

Moram upozoriti ljude koji imaju slabo srce da kupe lijes i odaberu nadgrobnu ploču i tek se onda bace na čitanje ovih uradaka koji su nastali na jednom posebnom mjestu gdje muskarci provodne jutarnje sate čitajući novine i zagađujući okoliš.
Uživajte......




Dvije ruže, dva trna

U životu mom dvije ruže,
Naposljetku ostaviše dva trna.
Oba u srcu mom krvavom.
Al' možda me opet dotakne neka latica ljubavi,
Pa se uspomena zaboravi.

Ti si tu

U mojem srcu si ti.
Tvoju kosu, tvoje oci
Zamjenile su crne noci.
Tvoji poljupci postali su rosne kapi.
Hoću li izdržati?
Kad ćeš doci?
Srce jeca, srce vapi, ispušta bolni krik ljubavi.
Nemoj da me, tvoj pogled zaboravi.

Tuga me ubija

Nastala si kao suza na mom jastuku,
Kako nastala, tako nestala.
Nestala kao noc pred zorom,
Nestala i mene zaboravila.
I sad tuga umjesto krvi, mojim venama teče,
Tijelo mi para, srce mi siječe,
Umrijet ću od tuge ovo veče.

SMS poruka

I miris starog čempresa me na tebe podsjeća,
I pljuskanje valova, kao i šum borova.
A zrikavac u noći, kao glasnik u tami.
Nosi tužnu poruku ljubavi
Ostao si sam, ona s drugim poljupce djeli,
A ti ćeš zapit život cijeli.
''...Božo, daj još jednu.....''

Oni mogu gotovo sve

Mogu ti zemlju oduzeti,
Mogu ti čak i slobodu oduzeti,
Od obitelji te razdvojiti u okove te strpati...
Al' ti dušu ne mogu ni taknuti,
Pogledom do nje ne mogu doprijeti.
No, uvijek se dušmanin u sjeni krije,
Koji će dušu u pepeo da sabije
I prvim vjetrom u dvorove tame da pošalje.
Duša ti više valjana nije, a odgovor se u zrcalu krije.

Evo mene opet, jer nekim ljudima nikad dosta izljeva mojih gluposti.
Danas sjedim u jet star-u na kavici i čitam novinarske baljezgarije. Neznam zakaj svi ti novinari glume načitane budale pa pišu takav proljev da dobijem silnu želju za razvaljivanje WC školjke.
Tako danas jedan visokoškolovani intelektualac piše o povijesti fašnika,


Njegov proser ide nekako ovako....


Davnih dana (''valjda prije Kremenka'') ljudi su se maskirali da bi otjerali zle duhove zime (''pa jebo te onda hrvatima nikad nije zima, jer svaki dan neka maskirana budala opljačka dućan sa donjim rubljem ili banku'').
Veli on da će usijevi u tekućoj godini biti bogati ak' otjeramo te zimske vještice na metli (''a kaj je onda sa onim babama na skuterima kaj glume skinheadse i svaki dan šoraju zetove vozače'').
Još jedan od fašničkih običaja je da čovjek na fašnik prije zore mora pojesti krvavicu (''za one koji po geografskoj karti slavoniju traže po Japanu i Kini, to su kobasice koje se rade od kaše, svinjske krvi i svinjskog mesa''), da bi bili siti i zdravi cijelu godinu (''pa sad mi je jasno da ljudi u africi umiru od gladi jer nemaju krvavice.....evo zato ja odmah sutra saljem 100 metara krvavica frendici svoje šukunšukuntetke koja je na doživotnom krstarenju po afričkim savanama.'').

Jedina stvar sa kojom se slažem je da na fašnik moramo piti puno piva, mlijeka i vode, dobro ne sve u isto vrijeme nego ovim redoslijedom:

Prvo se tak naroljamo pivom da možemo glumiti budalu kako bi osvojili nagradu za masku godine.
Zatim u zanosu sreće zašprehavamo curu koja bez maske izgleda kao Homer Simpson (''zato na faci nosi sliku sa prometne nesrece svoje 100 godišnje bake koja je stradala u naletu Al-kaidinog aviona'').
Da bi očarali takvu krasoticu podvrgnemo se medicinskom zahvatu ispiranja želudca, prirodnim putem, popivši litru kiselog mlijeka.
U rano jutro puni ponosa koji smo skupili tijekom jedno minutnog seksa na fašničku noć ispijamo hektolitre vode kako bi iz usta isprali smrad zagorenih fašničkih krafni.

I na kraju ostaje nam samo jedna utjeha, koja ide ovako nekako: ''Ni jedna cura nemože biti tako ružna kako ja mogu biti pijan na za vrijeme fašnika''.

Dragi blogeri, nakon kratkog predaha javlja Vam se vas dr. Zlobny. Posljednjih dana pretvorio sam se u klasičnog studenta Pmf-a, kojem se po glavi motaju tri stvari:
1. kako ubiti profesora
2. kako pociniti samoubojstvo
3. kako napraviti elementarnu transformaciju matrice
Ali nakon sinocnje kave provozao sam se vlakom inspiracije. Sve je pocelo tako nevino, gospodnjeg ljeta 2006. kad se najbolji frend (u ovom tekstu zvat cemo ga Ružmarinko, jer zbog autorskih prava ne smijem koristiti pravo ime (veli da ce me tuziti)) vratio sa sahrane svog tetka iz Slavonskog broda (ovim putem mu izrazavam još jednom najdublju sucut).

Bila je to klasicna kava u jet star-u uz Ružmarinkove price o ljepotama slavonije, vrijednosti familijskog poštovanja i o tradiciji ispijanja pive (tu i tamo je uletio komentar: ''...joj stari moj kak su te sisate slavonke dobre..'').

Nakon nekog vremena ustanovili smo kako je vrijeme kao stvoreno za ispijanje vecernje pive na klupici kod Bijelog ( za one neupućene to je kiosk koji se nalazi u sredistu Malesnice, a nekoliko metara dalje je klupica za dobru kapljicu razgovora i čašu frendovske pive).
I tako kupiše bekrije dvije litre pive (31,00 kn ......ona kuna je za ambalazu koju nemres vratiti) i započeše razgovor o životu.

Prvo smo se prisjetili dobrih izlazaka koji su nam probudili sjećanje o becarskom životu za vrijeme srednjoskolskih dana. Kako bi rekli prljavci ''bili su to dani ponosa i slave''. Nakon toga pale su prve uspomene na paljenje granja kod kmice koje je opjevao jedan i jedini Shorty ''....možda je ilegala al je dobro, ne bi bilo rata da ju je prob'o i Slobo....'', taj trenutak kopanja po ormarima sjecanja prekida ulet dvojice frendova i tu počinje priča o kampanji protiv profesora pod nazivom ''Pustimo ih da prođu ispite'' jer samo 10% studenata prodje ispite od prve.
Nakon njihovog odlaska otvorili smo temu ''misija svakog roditelja'', koja se protegnula dugo u noc.

Priča ide nekako ovako....

Borbom za opstanak covjek stekne toliko ponosa da ga u odredjenom trenutku ne može pregaziti i zbog toga najebe. Takvim ponasanjem skodimo ne samo sebi nego i ljudima koji nas okružuju, a ponajvise svojim roditeljima koji zive za nas.
Najveća želja i misija svakog roditelja u odgoju svoga djeteta je njegovo skolovanje i pozitivni pomak u životu. Ali zasto onda mi ako volimo svoje roditelje i želimo postici uspjeh u zivotu radimo protiv sebe. Ponekad zavidimo ljudima na sreci i pitamo se kad ce i nama biti tako dobro, ali nikad se nismo zapitali kaj moramo promjeniti da budemo sretni. Pa, moje misljenje je da moramo samo promjeniti pogled na svijet. Jer ako zbog jedne nesretne ljubavi ili nepoloženog ispita sebe smatramo nesretnim i nikad ne krenemo dalje život ce projuriti pored nas kao ''baba na skuteru'' a mi cemo i dalje ostati mala uplakana čudovišta bez cilja i smjera uz puno pijanstva.

Evo svi se kad tad u životu susretnu sa ovim pitanjem.....al nikad ne nađemo odgovor.
-Zašto?
Jer miješamo nekoliko razlicitih pojmova.
1. Frendica-poznanica
2. Frendica-simpatija
3. Cura-frendica
4. Bivša cura-frendica


Stavka pod rednim brojem jedan

To je osoba koja je zanimljiva i družite se dok ne postane ono pod 2.
-Kako dođe do toga?
Pa vrlo jednostavno. To je osoba koju upoznate preko frenda/ice i privuče vas ludom kombinacijom unutrasnje i vanjske ljepote (napomena: to nije osoba koju bi samo pokarali), i za početak razmijenite brojeve i odete na par kavica na kojima pričate o bivšim vezama, faksu i ostalim glupostima, ..... to traje dok nekog od vas dvoje ne opali mali blentavi luđak sa srelicom u guzicu, e tu nastaju problemi jer prelazite na stavku 2.

-Koje su posljedice?
A posljedice ovise o nakolonosti horoskopa :-D

Stavka pod rednim brojem dva

Tu se uvrštavaju osobe nesigurne u svoju procjenu. Upoznate osobu i poželite je imati ali problem je sto niste sigurni dal si odgovarate po načinu razmišljanja. Da bi izbjegli nepoželjno sramoćenje i slične gluposti nazivate se frendovima. Takvo stanje prijateljstva traje sve dok ne dođete na stavku 3. ili dok ne dobijete odjeb.

Stavka pod rednim brojem tri

Zivite brzim tempom. Skola, best frendovi, izlasci, sranja koja slusate od staraca,.... I na kraju dodje vrijeme da se nekome izjadate e to mozete najboljem frendu ili curi. Posto njezniji spol obično puno prica :-) i na kraju izdvoji nekoliko sekundi da saslusa vase probleme, vi se instinktno bacite na najteže probleme i na kraju padne pusica kao utjeha, a vama bas to treba da budete sretni kaj vas je netko saslusao i udjelio nesmisleni savjet. Takva prijateljstva traju sve dok nedodje big prasak i raskid veze.

Stavka pod rednim brojem četiri

Nakon raskida veze, traje proces hladjenja tj. potajnog durenja onoga tko je izvuko kraći kraj. Kad postignete radnu temperaturu ako imate dobar želudac vraćate se bivšoj i objašnjavate da postoje dobri razlozi za vaše prijateljstvo uz pionirsku prisegu da ćete biti samo best frendovi.

Sad se zapitajte u kojoj se fazi nalazite vi i vas frend ili frendica, i da li postoje čista muško-ženska prijateljstva.
Ja sam se uvijerio da svako takvo prijateljstvo ima svoje skrivene namjere iliti zamke i kratke su budućnosti (jednom riječju ''nepostoji'').

Predivan dan, temperature -3 °C, iz zvučnika udara nekontrolirana buka, pije se kavica, citaju novine i sama pomisao da postoji raj na zemlji biva prekinut…….informacijom iz najcrnjeg dijela mozga da sutra imam kolokvi. Joj sto mu gromova pa moram uciti. I evo dok pisem ovaj post i lijecim teske opekline mozga zbog pregrijavanja cimer do zuba naoruzan brojevima bori se sa podivljalim limesima, supremumima I do bola opasnim derivacijama. Ja sam svoju bitku odavno predao al’ ne i rat. I na kraju mogu vam samo poruciti ‘’ko’ je… ucenje, drzite se lopate :-D’’

Pozdrav do sljedeceg javljanja

Poštovanje, dragi bloger


Evo nakon 6 mjeseci citanja tuđih blogova skupio sam dovoljno hrabrosti da u javnost objavim svoje bolesne misli koje naviru k’o plavuše na …....(blokada mozga) ‘’e o tome vam ja govorim’’.

Za pocetak evo par viceva:

1. DODE PEDOFIL U VRTIC I PITA DJEVOJCICU KAKO SE ZOVE.
ONA KAZE: ZVJEZDICA. A TI?
ON: STARFUCKER!!!

2. PITA MAMA DEBILNOG SINA OCE LI COKOLADE.
KAZE ON: DA OCE MAMA.
MAMA MU KAZE DA PRVO OPERE RUKE.
ON: PA MAMA JA NEMAM RUKU!
ONA: A, NEMA RUKU, NEMA COKOLADE!!!